Sabahudin Kajdić. Izvor: Sud BiH

Svjedok Mesud Blažević je rekao da je tokom boravka u Prijedoru saznao za odvođenje rođaka.

“Munib i Jusuf Delkić su moja bliža rodbina. Čuo sam dok sam bio u Prijedoru da su odvedeni. Saznao sam da ih je navodno odveo Boško Mudrinić, Sabahudin Kajdić i neki Banjac”, kazao je Blažević.

On je dodao da je odranije poznavao Kajdića, a da je za Mudrinića čuo da “drži Puharsku”, dok je prezime Banjac zapamtio jer je imao kolegu s istim prezimenom.

“Sabahudina sam poznavao, čuo sam da je obučen u [uniformu] Vojsku Republike Srpske (VRS)”, rekao je Blažević.

Na pitanje Odbrane svjedok je precizirao da je za odvođenje rođaka čuo 1992. godine od Ismeta Kurtovića i njegove supruge, nekoliko dana nakon odvođenja.

“Nema ko nije pričao… Uglavnom, žene su donosile te infomacije”, kazao je Blažević, naglasivši da poslije rata nije bilo govora o tome.

Kajdić, bivši pripadnik Treće čete Prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske, optužen je da je u julu 1992. godine u mjestu Gornja Puharska u vojnoj uniformi lišio slobode Muniba i Jusufa Delkića, uveo ih u motorno vozilo, nakon čega im se gubi svaki trag te se vode kao nestali.

Optužnica ga tereti i da je učestvovao u ubistvu dvojice civila također iz mjesta Gornja Puharska, koji su odvedeni na Jordan njivu i ubijeni.

“Optuženi se tereti da je sa Boškom Mudrinićem u julu 1992. godine u mjestu Gornja Puharska izveo iz kuće Fadilu Kurtović sa sinovima, nakon čega su ih udarali po svim dijelovima tijela”, stoji u optužnici.

Blažević je naveo da su 30. aprila 1992. godine osobe srpske nacionalnosti preuzele vlast u Prijedoru, te da su od 1. maja počela ispitivanja i odvođenja, kako je naveo Blažević, “ljudi su nestajali”.

Rekao je da je tokom maja počelo čišćenje grada od nesrpskog stanovništva, kao i da je granatiranje Hambarina, naselja u Prijedoru, počelo 22. maja.

“Sa terase sam vidio kako gore kuće”, kazao je Blažević.

Naveo je da su iz Kozarca autobusima dovezeni žene i djeca, te da su smješteni u sportsku dvoranu, a da su muškarci odvedeni u logore. Na “Radio Prijedoru” čuo je naredbu da osobe koje nisu bile srpske nacionalnosti moraju nositi traku zavezanu oko ruke, te da se stave čaršafi na kuće, “da se zna koje su nesrpske kuće”.

Dodao je da je nošenje trake nešto najbolnije što je doživio.

“Ako nosim, bojim se da će me pogoditi snajper; ako ne nosim, da će me neko prepoznati”, rekao je Blažević.

Drugi svjedok, Teufik Kulašić iz Kozarca napustio je svoje naselje i otišao u drugo selo, gdje je bilo sigurnije.

Kulašić je naveo da je uhapšen 14. juna 1992., tokom takozvanog “čišćenja terena”, kada je grupa od nekoliko osoba ulazila u kuće te izvela sve muškarce.

“Na putu ležimo potrbuške, ruke iza vrata”, opisao je Kulašić i dodao da je u koloni bilo oko 40 muškaraca.

“Bilo nas je 42 u toj koloni, sve Bošnjaci”, kazao Kulašić.

Dodao je da su odvezeni autobusima do logora “Omarska”, te da je neko od stražara sugerisao da nema mjesta u “Omarskoj”, te da su odvedeni do logora “Keraterm”, gdje je proveo određeni period, a nakon toga odveden je u “Trnopolje”.

Istaknuo je da period kada je bio zatvoren u “Keratermu” nikada neće zaboraviti.

“Maltene svaku noć batinanja, čak se desila jedna luda noć kada je ubijeno 200 ljudi. Svojim očima sam vidio taj kamion sa tijelima kako izlazi”, rekao je Kulašić.

I svjedok Blažević je naglasio da je u “Keratermu” za jednu noć ubijeno oko 200 ljudi.

Sljedeće ročište zakazano je za 24. juni.